اَللّٰهُمَّ صَلِّ صَلَاةَ جَلَالٍ وَسَلِّمْ سَلَامَ جَمَالٍ عَلَى حَضْرَةِ حَبِيبِكَ سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ۞وَاغْشَهُ اَللّٰهُمَّ بِنُورِكَ كَمَا غَشِيَتْهُ سَحَابَةُ التَّجَلِّيَاتِ۞فَنَظَرَ إِلَى وَجْهِكَ الْكَرِيمِ۞وَبِحَقِيقَةِ الْحَقَائِقِ كَلَّمَ مَوْلَاهُ الْعَظِيمَ الَّذِي أَعَاذَهُ مِنْ كُلِّ سُوءٍ۞اَللّٰهُمَّ فَرِّجْ كَرْبِي كَمَا وَعَدْتَ أَمَّنْ يُجِيبُ الْمُضْطَرَّ إِذَا دَعَاهُ وَيُكْشِفُ السُّوءَ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ آمِينَ۞[92] [2]
Transkripcija:
Allāhumme salli
salāte dželālin ve sellim selāme džemālin ʿalā ḥadrati ḥabībike sejjidinā Muḥammedin.
Vagšehu Allāhumme bi-nūrike kemā gašijethu seḥābetut-tedžellijāti. Fe-nezare
ilā vedžhikel-kerīmi. Ve bi-ḥaqīqatil-ḥaqā’iqi kelleme mevlāhul-ʿazīme-llezī
eʿāzehu min kulli sū’in. Allāhumme ferridž kerbī kemā veʿadte: emmen
judžībul-mudtarra izā deʿāhu ve jekšifus-sū’e, ve ʿalā ālihi ve saḥbihi, āmīn.
Prevod:
Allahu, blagoslovi veličanstvenim blagoslovom i poselami lijepim selamom našeg Hahzreti Voljenog Prvaka Muhammeda i zaodjeni ga Allahu, svjetlošću Tvojom kao što Si Ga natkrio i oblakom Svojih Pokazanja, pa je pogledao u Tvoje Lice plemenito, i zbiljom svih zbilja, riječima Njegova Gospodara Moćnoga, Koji Ga je spasio od svakog zla. Allahu, otkloni i moju nevolju kao što Si obećao: Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja, i na Njegovu porodicu i Ashabe, Amin.[1]
O salavatu:
Dr. Abdul Halim Mahmud (nekadšnji rektor Kairskog unoverziteta El-Azhar) u svojoj knjizi „El-Medrese eš-šazilijje el-hadise“ (Savremena Šazilijska škola) pripovjeda slijedeče: „Zapao sam jedanput u iznimno tešku i mučnu situaciju kojom me je dragi Allah stavio na kušnju, ali ne samo mene već i druge oko mene. Neprijatna situacija oduljila se i nama ne ostade ništa drugo nego da tražimo od Allaha da ne je On riješi. Tako jednog dana dođe mi jedan dobri čovjek koji je znao za nedaću u kojoj se nalazimo. Dade mi komad hartije na kojoj je bio napisan jedan poseban salavat na Hazreti Poslanika Sallallahu Alejhi Ve Sellem. Dajući mi papir, on mi reče: „ Uči ovo, udubi se u njegovo učenja i stalno ga ponavlja, sam u noći! Nadati se da ga Allah učini sebebom nestanka nedaće u kojoj se nalaziš.““ Dr. Abdul Halim dalje nastavlja: „Nakon Jacije ostao sam sam u sobi, upalio čirak, uzeo papir u ruke i poče učini gore navedeni salavat, sve iznova i iznova, potpuno se udubivši u njega. Tada, iznenada, ugledah kako harfovi kojima je salavat bio ispisan počinju da svijetle. Nisam vjerovao svojim očima, pa sam nekoliko puta zatvarao i otvarao oči da se uvjerim u to, a svjetlost je izbijala iz harfova i dalje se širila. Stavio sam papir ispred sebe i uzeo da trljam oči, ali svjetlost je i dalje izbijala. U tom trenutku sam zahvalio dragome Bogu, znajući da su se vrata Njegove milosti otvorila, a to svjetlost je znak toga. Tako je i bilo. Brige koje su me morile su neprestano nestale. Kerametom ovog salavata Uzvišeni je otklonio nevolju u kojoj sam se nalazio.[1]
U [2] se navodi isti salavat samo u kraćoj verziji do „kemaa ve adte“.
[1] “Durood Salaata Jalaal-For removing Calamities.” Accessed: Jan. 12, 2019. [Online]. Available: https://www.muftisays.com/forums/12-virtues/10918-durood-salaata-jalaalfor-removing-calamities.html
[2] Muhamed Mutasir Ahmed Hamid al-Halwani, The Muhammedan Treasures-Salutation upon the Best of Mankind. UK: Sakina, 2016.
Nema komentara:
Objavi komentar